U Knjižnici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, 24. travnja 2014. otvoren je trodnevni znanstveni skup o Antunu Barcu koji se održava do 26. travnja pod pokroviteljstvom Akademije i njenog Razreda za književnost u povodu 120. godišnjice rođenja tog istaknutog hrvatskog književnog povjesničara. Riječ je o 14. u nizu znanstvenih skupova koji se organiziraju u čast hrvatskih književnih povjesničara, a organiziratori su Hrvatski studiji i Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Sveučilište u Zadru, Hrvatsko filološko društvo, ogranak Matice hrvatske iz Varaždina i Gradska knjižnica Crikvenica. U tom gradu održat će se drugi dio znanstvenog skupa, kao i na otoku Krku. Na skupu sudjeluje tridesetak znanstvenika iz Hrvatske te iz Njemačke i Italije. Skup je otvorio predsjednik HAZU akademik Zvonko Kusić koji je istaknuo da je Barac bio jedan od ljudi koji su gradili hrvatsku kulturu i znanost, zbog čega mu i Akademija duguje veliku zahvalnost. „On je utro put i stvorio znanost o književnosti i o književnoj kritici, bio je neumoran radnik, strpljiv, samozatajan i samokritičan. Do tada su o piscima postojali fakrografski podaci, ali nije bio jasan pojam ni kritike ni same znanosti o književnosti. On je u 20 godina, od 1918. kad je doktorirao pa do 1938. kad je izdao knjigu Hrvatska književna kritika, to sistematizirao. Barac je uspostavio tezu o veličinI malenih prema kojoj i mali pisci stvaraju kulturu i književnost jednog naroda i to je njegov velik doprinos“, kazao je akademik Kusić. Podsjetio je i na Barčevo članstvo u Akademiji u kojoj je 1947. potaknuo osnivanje Instituta za jezik i književnost te utjecao na formiranje razreda za filološke znanosti i književnost u obliku u kakvom postoje i danas.

O životu Antuna Barca govorio je predsjednik Organizacijskog odbora skupa prof. dr. sc. Tihomil Maštrović iz Zavoda za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU. Antun Barac rodio se u Kamenjaku kod Crikvenice 1894., a umro je u Zagrebu 1955. Osnovnu školu pohađao je u Grižanama, gimnaziju na Sušaku, a u Zagrebu je završio Filozofski fakultet na kojem je od 1930. bio docent, a od 1938. redoviti profesor. Od 1941. do 1942. bio je zatočen u ustaškim logorima Jasenovcu i Staroj Gradiški. Prof. dr. sc. Maštrović održao je i izlaganje Antun Barac i JAZU (HAZU) u kojem je spomenuo da je Barac izabran za redovitog člana HAZU 1944., a od 1947. bio je tajnik Odjela za jezik i književnost koji se na njegovu inicijativu 1951. podijelio na razrede za filološke znanosti i suvremenu književnost. Kao prvi direktor Akademijinog Instituta za jezik i književnost Barac je dao temeljne smjernice njegovom radu i kao ciljeve definirao proučavanje povijesti hrvatskog jezika i književnosti suvremenom znanstvenom metodologijom. Započeto je i prikupljanje rukopisnog materijala važnog za proučavanje hrvatske književnosti, čime su stvorene pretpostavke za kasnija kritička izdanja važnijih hrvatskih pisaca. „Velike su zasluge akademika Antuna Barca i za osnivanje Akademijinog Instituta za povijesne znanosti u Zadru 1954., čija svrha je bila istraživanje povijesti južne Hrvatske, osobito Zadra, što je tim značajnije zna li se da je taj hrvatski grad od 1920. do 1944. Bio u sastavu Italije te je bilo važno organizirati sustavna znanstvena istraživanja o njegovoj povijesti koja je nedvojbeno hrvatska“, kazao je prof. dr. sc. Maštrović.

Tajnik razreda za književnost akademik Ante Stamać govorio je o Barčevim tekstovima o Antunu Gustavu Matošu kazavši da mu je bio „stalan intimni izazov“, budući da je o njemu napisao čak 17 dužih i kraćih tekstova od 1917. do 1954.

Na skupu je sudjelovao i sin Antuna Barca prof. dr. Boško Barac, ugledni neurolog, koji je govorio o očevoj ostavštini i zalaganju za očuvanje hrvatskog književnog jezika i njegovim javnim istupima protiv planova za „ujednačavanje pravopisa“.

Ove internetske stranice koriste kolačiće kako bi osigurale bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost stranica.

Top