Dobro je činiti dobro...sport nije stao
Objavljeno: 09.02.2017.
Početak je devedesetih godina prošlog stoljeća. Teške se ratne godine osjećaju i u našem gradu. Sportska događanja su minimalizirana.
Liga sustavi, koji su bili vezani uz jugoslavenske lige su stali. Hrvatski klubovi nisu htjeli više participirati u zajedničkim natjecanjima. Ali sport nije stao...
Naši sugrađani su na ratištima, Crikvenice je puna izbjeglica. Hoteli, odmarališta, domovi...

Igraju se zamjenska natjecanja. Uglavnom pod zajedničkim domoljubnim, ohrabrujućim nazivima. Bedem ljubavi, Dobro je činiti dobro.
Mnogi naši sugrađani uspijevaju doslovno dojuriti sa ratnih, obrambenih zadataka, odraditi i sportsku obavezu i vratiti se u svoje jedinice. Ponekad igrajući i pod krivim imenima...

Početkom 1992. godine, nakon što je Hrvatska međunarodno priznata i stekli uvjeti da krenu redovna natjecanja, nacionalni savezi koji su bili u formiranju počeli su na svim nivoima razmatrati optimalne načine natjecanja, kako bi se polusezona premostila.

Nogometna sezona je u Hrvatskom primorju i Istri počela pozivnim sistemom uključivanja momčadi u natjecanje. U riječkoj skupini trebali su igrati Grobničan, Nehaj, Crikvenica, Pomorac, Naprijed, Halubjan, Opatija i Lučki radnik.

Na otvorenju sezone, urpavo na današnji dan prije 25 godina u sklopu akcije Dobro je činiti dobro trećeligaš Crikvenice je odigrao utakmicu sa novoosnovanom momčadi Vukovar 91.

Na stadion je došlo i stotinjak prognanih Vukovaraca, koji su bili smješteni u Crikvenici i naselju Kalić kod Senja. Utakmica je imala veliki povijesni značaj, jer je to bila prva službena utakmica Vukovara 91, kojega su osnovali sportaši ratni invalidi, koji su prije rata igrali u Borovu i Radničkom. Crikvenica je pobijedila 2:0, a sav prihod sa utakmice išao je za pomoć stradalim i proganim Vukovarcima.

Kasnije je Vukovar 91 igrao i u 1. ligi.

S. Lončarić