Otvorenje izložbe Dubravke Kanjski 12.8. u Gradskoj galeriji Crikvenica
Objavljeno: 08.08.2019.
Dubravka Kanjski diplomirala je 1985. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na kojemu je stekla zvanje magistra pedagogije.

Likovnom umjetnošću bavi se više od 20 godina. Danas djeluje u statusu samostalne umjetnice (HZSU). Svoje je dosadašnje likovno djelovanje predstavila na 17 samostalnih i preko 90 skupnih i selektiranih izložaba u relevantnim galerijama u Hrvatskoj i inozemstvu (Italija, SAD, Japan). Dobitnica je više likovnih nagrada i priznanja stručnih žirija (nagrada na 5. hrvatskom triennalu akvarela 2010., počasna nagrada Grada Grožnjana 2002., posebna priznanja međunarodnog žirija na likovnim natječajima (Novigradsko plavetnilo 2005., Ex tempore 2006.), pohvala stručnog žirija na natječaju IstrArt 2007., na foto-natječaju Županija u jednom danu 2018., na međunarodnom likovnom natječaju Rijeka mini art 2018.).


Djela joj se nalaze u javnim fundusima (Galerija V.Karas u Karlovcu, Muzej grada Ploča, Muzej grada Ogulina, Imago Mundi Collection L.Benettona, KIWA Collection u Kyotu) i u brojnim privatnim zbirkama. Članica je HDLU Rijeka i HZSU. Živi i stvara u Crikvenici.

Vibracije etera - Thinking visualy about higher dimensions

Svijet energija koji ne možemo dohvatiti osjetilima, uvukao se u prostor likovnog izričaja Dubravke Kanjski. Evo, o čemu je riječ: o skrivenim dimenzijama stvarnosti o kojima govore mnogi stari spisi, ezoterijske škole, antička filozofija pa i suvremena znanost (kimatika, kvantna fizika), o ogromnom polju energije zvanom eter koji je najčešće definiran kao nevidljiva nematerijalna supstanca, kao promjenjiv metafizički prostor koji se kontinuirano kreće, uvrće, vibrira i fluktuira. Nevidljiv i nematerijalan, ali stvaran.

U tu je nevidljivu i nematerijalnu stvarnost svim svojim bićem uronila Dubravka Kanjski. Ideju, ishodište i inspiraciju pojašnjava ovako: Iako se zapravo radi o premisama iz kvantne fizike, do tih sam spoznaja došla posve intuitivno - kroz snove, vizije i meditaciju. Nisam znala o čemu se radi, ali sam osjetila da je to nešto važno. Racionalna spoznaja došla je kasnije. Počela sam tragati za pojašnjenjem. Sva moja dotadašnja mozaično razbacana znanja, spoznaje, slutnje, osjećaji, iskustva... počela su se slagati u smislenu cjelinu. Daleko veću, nego sam mogla pretpostaviti. I jednostavno više nisam mogla odustati.

Riječ je, dakle, o prožimanju znanosti i umjetnosti. O njezinoj zaokupljenosti valnom optikom fluida i njezinom crtačkom propitivanju vibracija tog fluida, geometrije, različitosti valnih mustra i njihovih distorzija. Polazi od činjenica da u prirodi nema uglova, da je u prirodi sve meko i valovito, da su krug i kugla najsavršeniji oblici koji se ponavljaju i na mikro i na makro planu, da spinove i spirale nalazimo od čakri do galaksija, da smo dio velikog energetsko-informacijskog polja, da je materija samo energija zgusnuta sporom vibracijom... Ali kako sve to vizualizirati i ispričati na autentičan, uvjerljiv, razumljiv i likovno zanimljiv način? Sferni oblici nametnuli su joj se sami.

Crtajući spinove, imala je na umu nove mogućnosti tehnologije. Došla je na ideju da bi bilo dobro zavrtjeti ih, pokrenuti u prostoru kompjutorskom animacijom. Otkrila je da se animacijom najjednostavnijih oblika, virtualnim slaganjem jednoga na drugi i animiranjem različitim brzinama postižu impresivni vizualni efekti vibriranja. A baš je to predmet njezina zanimanja – osmisliti likovni koncept koji će, na podlozi optike i tehnologije povezati svjetlo, energiju i zvuk. Rezultat takvoga njezinog razmišljanja je ambijentalna video-instalacija koja na izložbi korespondira s crtežima. Animacijom crteža najjednostavnijih forma, njihovim preklapanjem, dobila je zanimljive efekte gibanja i vibriranja - u posve zamračenoj prostoriji crteži dobivaju privid vibrirajuće sfere. Situacije ne možemo jasno sagledati, ali vidimo kako točke iz virtualnog prostora ubrzano iskaču u stvarni prostor ostvarajući vibracije, dinamiku ritmova i fluktuacija s povremenim interferencijama i sukobima. Iako zapravo sve ostaje zatočeno u kadru videa. Projekcija je praćena zvukom koji se uključuje ulaskom posjetitelja u prostoriju (na foto-ćeliju). Važan joj je zvuk (vede govore o prazvuku). Da bi dobila originalnu, prastaru, meditativnu, šamansku, samoponavljajuću zvučnu podlogu, autorica je izabrala aboridžinski didgeridoo (najstarije glabalo na svijetu).

Multimedijalno eksperimentiranje i usuglašavanje nije tu stalo. Ideja piramidalnog holograma u koji će projicirati jednu od svojih animacija kao efekt slike u ničemu, nametnula se kao izazov. Ne zbog efekata, već zbog spoznaje da se tako proširuje njezina priča o vibracijama nevidljivih energija, o praznini koja nije praznina, o valnoj strukturi materije. Prednost je holograma što omogućava gledatelju da, obilazeći piramidalnu formu staklenog postolja, gleda projekciju sa svih strana (3D).

Izložba uključuje tri segmenta (crteže, video-instalaciju i hologram), ali se iščitava i doživljava kao cjelina. Za crteže iz ciklusa Vibracije etera autorica je dobila pohvalu stručnog žirija u kategoriji crteža na međunarodnom likovnom natječaju Rijeka mini art 2018. S radovima iz istog ciklusa predstavila se i na 5. hrvatskom trijenalu crteža Kabineta grafike HAZU 2018. u kategoriji izabranih autora. Ovi uspjesi ohrabrili su je u njezinom promišljanju svijeta energija i ustrajavanju na izričaju u mediju vizualnih umjetnosti (s osloncem na premise op-arta i Vasarelyjeve optičke iluzije).

Pratimo ideju, od konkretnog crteža do virtualnih situacija u kojima crtež postaje tek polazna matrica koju je ona zavrtjela u prostor ostvarivši medij video-instalacije i holograma. Koliko znanosti i tehnologije, toliko mašte. Nisu joj važni efekti zbog efekata, već činjenica da joj ovi mediji omogućuju priču o vibracijama nevidljivih energija (od kojih smo, vjeruje, i sami satkani). Ovim projektom, u dubljem smislu, želim potaknuti posjetitelje da, osvještavajući fluidnu energetsku pozadinu svega što postoji, razotkriju privid različitosti, prihvate promjenu kao jedinu konstantu i prepoznaju u sebi primordijalni osjećaj univerzalnog jedinstva (D. Kanjski). Važno joj je, dakle, s likovnom publikom podijeliti svoje misli, preokupacije, inspiracije i saznanja o svijetu, životu i umjetnosti.

Branka Arh