NOGOMET - Marko Prpić – dvostruki predsjednik i trener
Objavljeno: 03.10.2016.

Dosta smo dugo provjeravali zanimljive podatke o Marku Prpiću, jedinstvenom sportskom djelatniku, zaljubljeniku u nogomet. Riječ je o čovjeku koji je predsjednik u dva nogometna kluba, ali i trener u dva kluba koji djeluju čak i u dvije županije.

NK Crikvenica je najstariji klub Hrvatskog primorja, skoro će slaviti puno stoljeće aktivnosti. Marko Prpić u drugom mandatu vodi klub u sve složenijim uvjetima egzistiranja, ali odvažno sjeda i na užarenu trenersku klupu kada Kircima ne ide. Spasitelj i vatrogasac uglavnom na kraće staze, do konačnih rješenja naglo uskrslih kriza. U prošlom prvenstvu sumorni oblaci nad Kotorom nadvili su se osam kola prije kraja prvenstva. Uskočio je Prpić i Crikvenica je krenula prema sredini ljestvice.

  • "Do kraja prvenstva pobijedili smo osam utakmica, jednom smo odigrali neriješeno, uz samo jedan poraz" – reći će skromno Prpić.

Ove godine scenarij se ponavlja. Klapa 2 – drugi puta...

Goran Gajzler se je povukao, a u tjedan dana rješenje je naravno bilo isto. Predsjednik kluba Prpić, postavio je v.d. trenera Prpića na trenersko mjesto.

  • "Ispada da se moj trenerski put u Crikvenici kreće od Lokomotive do Lokomotive. Lokosi su me prisilno ustoličili, nakon ovogodišnje utakmice sa istim klubom riješili smo trenera na duže staze. Ostajem samo predsjednik".

Nedjelja je novi dan. Dan kada se igraju utakmice Ličko-senjske županijske lige. Prva velika i trajna ljubav našeg čovjeka sa dvije stolice je Bunjevac-Gavran, klub iz Krivog Puta. Tu je Marko kod kuće, jedan je od osnivača kluba i trener od sada već daleke 1985. godine. 

  • "Imamo jedan od najboljih travnjaka i stadiona u okruženju. Sa natkrivenim tribinama, kuglanom, boćalištem, pratećim sadržajima. Sa Bunjevcem sam osvojio 11 naslova prvaka Like, dva puta smo igrali završnicu kupa. Nosioci smo aktivnosti u mjestu koje ima u zimi samo 350 stanovnika. Igramo nogomet na najvišoj nadmorskoj visini, visoko na Velebitu (750 metara) okruženi vjetrenjačama."

Uvaženi privatnik (vlasnik tvrtke za niskogradnju) stalno je na kotačima. Stanuje u Dramlju kraj Crikvenice, ljeti odlazi na Velebit gdje ima obiteljsku tvrtku za seoski turizam.

A kako organizira život, treninge, a posebno rad u dva kluba tijekom godine jer su Crikvenica i Krivi Put udaljeni 40 kilometara ? 

  • "Mjesečno prođem oko 4000 kilometara. Uz Bunjevac-Gavran sam svaki tjedan najmanje dva puta na treninzima, ponekad i tri, pa i više. Na Gradskom stadionu u Crikvenici sam svaki dan. Svi u obitelji smo vezani uz nogomet. Stariji sin Marko igra u Bunjevac-Gavranu centarfora, mlađi Domagoj je stoper u Crikvenici. Još je kadet, ali već je standardna pričuva u seniorskoj ekipi. Presudnu ulogu igra timski rad u klubovima gdje radim, sa dobrim suradnicima sve se može".

U prošlogodišnjem prvenstvu voljom ždrijeba oba kluba su mu igrala na dijametralno suprotnim stranama regije. Crikvenica je gostovala u Bujama, Bunjevac-Gavran je igrao u Plitvicama. Dijagonala skoro 500 kilometara.

U povratku je bilo veselo. Na adresu Prpićevih klubova stiglo je šest vrijednih gostujućih bodova. 

Od predsjednika se traže još i neka druga, konkretna i materijalna izdvajanja.

  • "Meni nogomet mnogo daje, ali mu i ja obilato vraćam sa kamatama. Kada sam počeo igrati nogomet najprije u juniorima Orijenta, kasnije Nehaja, pa i Bunjevca, znao sam da ću ostati cijeli život u njemu. Ne kaže se uzalud da je to najvažnija sporedna stvar na svijetu. Primjerice Bunjevac-Gavran ima godišnju dotaciju pedeset tisuća kuna. Netko se još dodatno mora ispružiti da klub funkcionira na sadašnjoj razini. Izgradili smo tribine 2007. godine, naš stadion je sada pravi sportski dragulj na Velebitu. I projekt NK Crikvenice nije manje zahtjevan. Naprotiv..."

Šteta da Guinessova knjiga rekorda nema previđenu ovu kategoriju nevjerovatnih sportskih dometa...

 

 

Stjepan Lončarić