Godina iskoraka koji je vidljiv
Objavljeno: 28.11.2016.
U završnici ovogodišnjeg prvenstva Međužupanijske nogometne lige NS Rijeke, nogometaši Crikvenice skrenuli su na sebe pažnju serijom dobrih utakmica i rezultata, da bi na oproštaju od polusezone, kada je sve djelovalo obećavajuće i idilično, Halubjan deklasirao domaćina (3:8).
Vrlo tanka nit, kao u ovom slučaju djeli dva dijametralno suprotna gledanja na događanja u klubu. Od nedoumice, sumnje u kvalitetu momčadi, stignu i dobri rezultati koji bacaju povremene posrtaje u zaborav i tako iz početka.. Pobjede vraćaju raspoloženje, o njima se priča. Sudbina je to svih klubova, navijača, javnosti. Mali je koračić od euforije do skepse, kritike, depresije...
U analizi i inventuri cjelokupnog dometa jednog kluba, potrebno je sagledati rad tijekom ciklusa od jedne cijele godine, pa i više, u svim segmentima djelovanja. Nogomet je posebno specifičan sport, jer iziskuje najsloženiju infrastrukturu u koju se permanentno, doslovno svaki sat treba ulagati u održavanje. Sustav natjecanja traži veliki broj obaveznih natjecateljskih pogona, koji pod Kotorom djeluju već 7-8 godina. Bolji uvid o radu i rezultatima više od 100 djece slabije dolazi do izražaja, ali je upravo u tom segmentu u HNK Crikvenici učinjeno najviše. Proces je to koji trake...
Svakako da tih sedam natjecateljskih selekcija trebaju na teren, treninge i utakmice istrčati u jednoobraznoj opremi. Troškovi službenih osoba, organizacije utakmice i putovanja velika su stavka, a sve to se redovito servisira. Primjerice samo na putu svi natjecateljski pogoni Crikvenice prešli su preko 9.500 kilometara, odigrali 120 službenih i kup utakmica...
Pred nešto više od godinu dana Crikvenica je lutala kao opasna plutajuća mina između predstečajne nagodbe, stečaja, blokade računa, pa odblokiranja računa uz pomoć dizanja kredita. Burno razdoblje je sada iza kluba, kormilar se je vratio na komandni most, čvrsto prigrabio kormilo, pa su i rezultati vidljivi. Predsjednik Marko Prpić dobio je novi mandat, pa je odvažno zasjeo također drugi puta i na užarenu trenersku klupu - u trenucima rezultatske krize. U uspješan ishod nije trebalo dvojiti.
Veliki dan za nogomet pod Kotorom dogodio se je 15. Lipnja iznenađujućom donacijom grada i opremanjem pomoćnog terena (47x37) sa umjetnom travom i reflektorima upravo uoči velikog Kupa Crikvenice 2016. Sjajno odrađeni turnir koji je privukao u naš grad čak 62 momčadi i potvrdio veliki organizacijski potencijal NK Crikvenice.
Kapetan kiraca, najbolji strijelac kluba u 2016. godini (13 golova) i igrač koji je odigrao svih 2700 minuta za svoj klub, Ivan Butorac kaže – „Ovaj pomoćni teren je ogroman dobitak za naš klub i za naše brojne mlade kategorije. Rasteretili smo glavni travnjak, igrači koji su u radnom odnosu, studenti, učenici, bez problema mogu trenirati bez obzira na svoje obaveze. Dugo sam u klubu i prateći razvoj NK Crikvenice mogu biti zadovoljan našim dometima, igrom i trenutačnim stanjem. Pomaci su evidentni kroz dulje razdoblje, koje epozodisti ne mogu primjetiti. Mislim da je za Gradski stadion neophodno postaviti što prije sustav navodnjavanja koji imaju skoro svi klubovi u okruženju. Riječ je o krucijalnoj investiciji koja bi mnogo značila za glavni travnjak, koji zahvaljujući vrijednom Dubravku Jeličiću-Ćeletu izgleda odlično. Sa sustavom navodnjavanja učinili bi dodatno veliki iskorak,“
Donacija grada stigla je u prave ruke. Svaki dan od ranog poslijepodneva, do kasnih večernjih sati, izmjenjuju se treneri sa svojim malim igračima. Mravinjak razigrane mladosti...
Dvije selekcije mlađih i starijih morčića, isto toliko pionira, kadeti, seniori i veterani. I tu slijedi minuta odmora, klasični time-out. Priča o idili pokraj Dubračine staje i kreće prema sumornoj stvarnosti koja traje već dugo. NK Crikvenica koja juri prema svojem stotom rođendanu nema uzrast juniora. I prema sadašnjoj konstelaciji snaga neće ga ni imati prije sezone 2018/2019. Bremenita demografska slika ne samo u našem gradu, odljev djece u brojne klubove koji nude atraktivnije uvjete rada, ali i slaba animacija, (ne)obilazak škola u cilju uključivanja djece u programe nogometa unazad 7-8 godina. Uslijedio je egzodus čiji ishod je na naplati već godinama. Koštalo je to u nedavnoj prošlosti klub novčanih kazni, oduzimanja bodova, traženja igrača zaštićenog godišta čak i izvan naših granica...
NK Crikvenica u cilju agresivnijeg prezentiranja svojih dometa u gradu treba osnažiti logistiku, uključiti većih broj roditelja, koji su u drugim klubovima sveprisutni nositelji aktivnosti u organizaciji utakmica, prijevoza. U prioritet kluba svakako mora ući sustav automatskog navodnjavanja, da bi prelijepi Gradski stadion i narednih sto godina bio u punoj funkciji i na usluzi djeci naših sugrađana.
Pogled na ljestvicu, praćenje rezultata, dolasci na utakmice i gostovanja biti će u tom slučaju pravi praznik i radost navijača koji imaju na to puno pravo. Rezultati sigurno neće oupstati.

Gradski stadion skoro jedno stoljeće poprište je raznih događanja. Suze, pjesme, radost, tuga, a prije nekoliko dana obavljena je i jedna jedinstvena prosidba na ovim prostorima. Dani Smojver, dugogodišnji igrač NK Crikvenice, čiji su i brat Damjan i otac Dino (aktualni dopredsjednik kluba) igrali pod Kotorom zaprosio je svoju djevojku nakon utakmice protiv Fažane. Suuigrači Goran Kuna i kapetan Ivan Butorac dekorirali su sa više od 250 svječica na travnjaku stadiona prigodnu rečenicu – Kate reci  da !“ Slika lijepe crikveničke noći sa bračnom ponudom obišla je sportske portale i novine, ne samo u lijepoj našoj. Kate je uz kratko nećkanje, iznenađena originalnom porukom svojeg dečka (i suigrača) dala potvrdan odgovor.

Veterani Crikvenice i Oroslavja održali su svoj 141. tradicionalno susret, koji traje od jeseni daleke 1946. godine.
Susret koji je već davno prešao nešto što je iznad sportskog rivalsta, druženja i prijateljstva. Susreti se održavaju krajem ljeta u Crikvenici, za Martinje u Oroslavju. Posljednji susret završio je na travnjaku bez pobjednika (1:1), ali rezultat je u ovim susretima nevažan, jer se utakmica igra u više poluvremena – od susreta do susreta.
 
S.Lončarić