Došli smo vas pohoditi vašu kćerku odvoditi
Objavljeno: 29.06.2017.
Pjesma koja baš i nije primjerena da se pjeva u ove dane, ali je itekako aktualna i događa se u domovima nekih mladih sportašica i sportaša.

Ovih dana, kao i uvijek krajem lipnja kreću sportski emisari, žicari i mutikaše - kategorija sportskih djelatnika sa dna sportske hijerarhije. Jedva čak da zaslužuju bilo kakvu sportsku kategorizaciju...

Dima ima uvijek, posebno tamo gdje ima dobrih talenata, u cjelinama koje dobro rade i imaju nadarene sportaše. Lak način doći od igračice (igrača) bez mnogo truda i popuniti redove, sakriti nerad (grdi termin za ovo je „javašluk“).

Konkretno - završetkom osnovnoškolskog obrazovanja otvaraju se granice i kreće lov. Konkretno ove godine za godištem 2002/2003. To je godište koje ulazi u ozbiljniji sport, natjecateljski i u sfere gdje počinju djelovati mutikaše.

U Crikvenici su zanimljive rukometašice, odbojkašice, stolnotenisačice, boćari, košarkaši - uskoro će i poneki nogometaš (ali uglavnom u vlastitom aranžmanu zvanom-roditeljsko dokazivanje).

I sada se vraćamo na blagdansku pjesmicu, koja u primjerenom izdanju za ljetne prijalazne rokove glasi –

Došli smo Vas pohoditi, Vašu kćerku odvoditi
Ako nama niš' ne date, 'zet ćemo Vam...

I emisari koji se već šeću Crikvenicom i grčevito okreću brojeve telefona, obećavaju upise u škole, napredovanje, kadetske reprezentaije i sl. Imaju pune ruke posla, a posebno usta prepuna obećanja.

Prolaskom kadetskog uzrasta idila je gotova, trenerske mabicije zadovoljene, Trenutak istine. Kreću pozajmice u klubove nižih sustava natjecanja diljem regije, ozljede i kraj karijere...

U stvarnosti zbilja je jako okrutna. Emisari da bilo što mogu pomogli bi najprije samima sebi. Stekli resurse za rad, formirali respektabilno vodstvo klubova.

I da budemo brutalni i iskreni do boli. Upravo iz tih klubova, gdje teče med i mlijeko i gdje bi trebali otići dragulji iz našega grada, igračice prve, seniorske ekipe žele doći u klub iz kojega se žele domoći novih nada ? Kakav čudan kružni tok ?

Roditelji su uvijek na prvom mjestu i želja njihove djece. Te želje su još jedan redak iznad...

Obećanja o stručnosti i komparaciji klubova u koje bi trebali hrliti djeca su vrlo diskutabilna. Usporedimo primjerice broj gledalaca nautakmicama, proračune, ozračje...

Primjeri afirmacije crikveničkih rukometaša (Derossi, Montanari, Car, Grozdek, Stojanović, Bećiri) ruše na prvom koraku ove teze. Znanje se je sticalo pod Kotorom. Itekako...

Jurinčić-Brada, Vjeko Matetić, Zvonimir Kutija, Dinko Gračaković, Ivica Žirovec, Krešimir Kozlevčar, Maja Pađen, Ratko Đeneš, Ivica Manestar, Boris Kaliman, Dušan Rebernik, Damir Vukić, Alen Pavačić, Senko Smoljan i svi naši treneri su vrijedniji i stručniji od Mourinha ili Wengera.

Klubovi koji zivkaju djecu iz naše sredine trenutačno su u takvom financijskom kolapsu, da im se igračice i igrači moraju „švercati“ kako ih „bakuli“ ne bi ulovili u gradskom prijevozu.

Toliko i o uvjetima. A kako je riječ i o vrsnim učenicima i učenicama (čak i đacima generacije),sasvim sigurno da im neće trebati veze za upis.

Moje dugogodišnje sportsko isuskustvo daje mi pravo da vjerujem u dobar početak jesenskih priprema u svim klubovima.

I da - skoro sam zaboravio, ali ne želim otvarati rane roditeljima koji žele da im se od jeseni djeca vrate u svoj nekada matični klub.

Dobrodošli...

S.Lončarić